Srednjoškolci u proseku godišnje izostaju 170 časova, oko pet odsto manje nego lane. – Dramatično se pogoršava odnos nastavnik – roditelj

Đaci najčešće izostaju sa časova kada treba da odgovaraju ili rade pismene zadatke

Nakon godinu dana primene novog Zakona o osnovama obrazovanja, prve procene sindikata pokazuju da se broj izostanaka u srednjim školama smanjio za oko pet odsto. Milorad Antić, dugogodišnji predsednik Foruma srednjih stručnih škola kaže da je lane učenik u proseku godišnje izostajao 180 časova, a sada oko 170.

Deca su navikla da kalkulišu, dodaje, u prvom polugodištu obično bude po 70 izostanaka, a onda se situacija pogoršava sa dolaskom lepog vremena i naročito pred kraj školske godine.

– Nismo radili detaljnu analizu, ali je primetan blagi pad broja izostanaka, što naravno ni izbliza nije dovoljno. I dalje imate škole u kojima đaci izostaju i po 200 časova godišnje. Međutim, ono što postaje mnogo gori problem u školama jeste odnos roditelj–nastavnik, koji se iz godine u godinu pogoršava: koristi se „ulični rečnik”, psovke, uskoro očekujemo da i batine postanu svakodnevni deo komunikacije roditelja koji smatraju da njihovo dete ne zaslužuje ocenu koju je dobilo u školi – analizira Antić situaciju na kraju školske 2011/2012. godine.

Po njegovom mišljenju, u ovom začaranom krugu svi su zakazali: i škola i roditelji i prosvetne vlasti, ali je u korenu problema ipak – roditelj.

– Roditelji vaspitavaju decu da se bezobrazluk isplati i da nezasluženo treba da bude nagrađeno. Najčešće probleme imamo upravo sa porodicama u kojima već ima određenih problema, a koji se reflektuju na dete – ocenjuje Antić i dodaje da se situacija u školama može popraviti uz pomoć metoda koje svet već primenjuje.

– Ne treba izmišljati toplu vodu: predlog Foruma srednjih stručnih škola prosvetnim vlastima jeste da se uvede škola za roditelje, u kojoj će oni učiti kako se ocenjuje, kako se ispituje, kako se pravdaju izostanci i sl. Zašto ne uvesti neku vrtu društveno korisnog rada – na primer, ukoliko očisti školsko dvorište, učeniku se oprašta pet izostanaka – predlaže sagovornik koji je nastavnik informatike i matematike.

On navodi da bi u te metode koje se koriste na primer u Poljskoj, mogle da budu i potpisivanje ugovora između nastavnika i škole, i pojačan vaspitni, ali i stvaralački rad đaka kroz sekcije u školama.

– Pre samo 20 godina, na kontrolnom zadatku su bili svi đaci, a sada nema pola odeljenja. Tada nikome nije padalo na pamet da beži sa časa. U moje vreme se znalo: ne smeš da prepisuješ i ne smeš da izostaješ – ističe prof. dr Ljiljana Bajić, prodekan beogradskog Filološkog fakulteta.

Prof. dr Zorana Lužanin sa Univerziteta u Novom Sadu kaže da se deca od osnovne škole uče da idu linijom manjeg otpora i da je zapanjujuć podatak da je više od 50 odsto devojčica oslobođeno nastave fizičkog vaspitanja iz „opravdanih” razloga. „Kada nam dođu eksperti iz Švajcarske ili Nemačke oni zaista ne razumeju šta znači ’da nam deca ne idu u školu’”, dodaje dr Lužanin.

Branka Oreščanin, pedagog u Školi za negu lepote u Beogradu, uradila je i istraživanje o uzrocima neopravdanih izostanaka, a koje je pokazalo da je na prvom mestu kod đaka strah od ispitivanja, slede loš prevoz, nezanimljivo predavanje i uticaj vršnjaka. Anketa je pokazala i da đaci ne kriju da se prilikom pravdanja izostanaka oslanjaju na veliku pomoć roditelja, naročito kada su u planu pismeni, kontrolni ili ispitivanje,jer je mnogo lakše da dobiju (ne)opravdani nego jedinicu.

–Lane je na završnom ispitu bilo slučajeva i dopisivanja bodova i dopisivanja zadataka i ne sećam se da je bilo ko kažnjen. Kakvu poruku vi šaljete ako jedan đak uči i ne uspe da upiše željenu školu sticajem okolnosti, a njegov drug iz klupe vara i upiše se gde želi? Kako da ostvarite vaspitnu ulogu škole ako nereagovanjem šaljete poruku da je budala onaj koji uči, a da je dobar onaj koji se snađe – postavlja pitanje dr Desanka Radunović, predsednica Nacionalnog prosvetnog saveta.

Sandra Gucijan