КО СУ НАЈТРАЖЕНИЈИ РАДНИЦИ
Актуелно истраживање тржишта рада које Национална служба за запошљавање спроводи у свим градским општинама даће, између осталог, одговор на питање који радници су најтраженији у престоници. Међу 15.000 Београђана који су од почетка године нашли посао највише је економиста, фармацеута, медицинских радника, као и трговаца, занатлија и угоститеља.
Нови „Џоб клуб“
Почетак сарадње Филијале НСЗ Београд са градском канцеларијом за младе већ је побољшао програме који потпомажу запошљавање омладине у престоници.
– Већ је спроведена обука за рад на рачунарима, а припремили смо и курс енглеског језика, где ће полазници уз обуку факултетских професора добити и сертификат о стеченом знању. Следећи корак је „Џоб клуб“ намењен само за младе. Ту ће сви незапослени, стари до 30 година, добити сва потребна знања и вештине како би што брже стигли до посла. Са радом ће кренути 6. јуна у просторијама Канцеларије за младе, у оквиру „Инфо рума“ – најавила је Драгана Конаков-Радовановић и навела да ће се тиме растеретити постојећи клуб за тражење посла на Звездари, који ће бити прилагођен обукама за старије суграђане.
У оквиру пројекта ЕУНЕС, који са милион евра финансира Европска унија, током маја се спроводи анкета којом је обухваћено 5.000 фирми широм земље, међу којима је и око 700 компанија из Београда. Истраживање спроводи Национална служба за запошљавање како би се открило који су то профили радника данас потребни послодавцима.
– Овим истраживањем ћемо утврдити која посебна стручна знања и шире компетенције недостају на тржишту рада и какве проблеме због тога послодавци имају приликом попуњавања слободних радних места. Међу 15.350 људи са евиденције који су у првом кварталу године дошли до запослења најзаступљенији су фармацеути, лекари специјалисти, занатлије, конобари, кувари, као и занимања из области личних услуга, права и трговине – објашњава Драгана Конаков-Радовановић, директорка Филијале Београд.
Трендови на тржишту рада
Испитује се и колико људи компаније планирају да запосле или отпусте до краја године, као и које вештине недостају запосленима. Анкета је добровољна и поверљива, примењује се свуда у свету, а у Европској унији је често и законска обавеза.
– Циљ није провера пословања фирми већ стицање увида у реалне потребе послодаваца, како би се кроз адекватне мере утицало на тржиште рада, са крајњим циљем смањења незапослености. Пројекат ће унапредити капацитете НСЗ у области праћења и прогнозирања трендова на тржишту рада, као и мониторинга и евалуације активних мера запошљавања – закључује директорка.
И стари и млади тешко до посла
Према последњим подацима, крајем априла на евиденцији Филијале Београд регистровано је 96.358 незапослених, од којих је 52.812 жена. Највише незапослених има преко 50 година, док је сваки четврти млађи од 30 година. Посматрано према стручној спреми, највише људи без посла у главном граду су средњошколци, а међу незапосленима има 1.907 више високообразованих него оних са првим степеном стручности.
Главни координатор за спровођење анкете у Београду Зоран Матовић каже да је одзив компанија задовољавајући, али истиче да ће најбољи ефекат имати ако све фирме обухваћене узорком попуне упитник.
Резултати за будућност
– Анализе ће користити и предузетницима и локалним самоуправама да виде у које области треба или не треба улагати, као и незапосленима јер ће сазнати која су знања најтраженија. На дужи рок, добићемо информације о томе која занимања и образовни профили су више или мање тражени, што ће олакшати младима избор средњих школа и факултета. Зато апелујем на банке, осигуравајуће и телефонске компаније које су обухваћене анкетом да пошаљу своје одговоре до краја месеца, јер само са њима узорак одражава привреду престонице – наводи Матовић.
Током маја и јуна прате се и оцењују сви ефекти политике запошљавања – обука незапослених, субвенција за отварање нових радних места, клубова за тражење посла, а ти подаци ће се заједно са резултатима анкете користити у одабиру мера за наредну годину. Резултати истраживања и евалуације мера биће представљени јавности у октобру на завршној конференцији ЕУНЕС пројекта.
Радомир Цветковић
НА БУЏЕТУ 3.500 СТУДЕНАТА ВИШЕ
Ministar Žarko Obradović, arhivska fotografija
Pare za dodatne studente iz postojećeg nivoa državnog budžeta za visoko obrazovanje pa fakulteti neće morati da povećavaju školarine.Ministar prostvete i nauke Žarko Obradović izjavio je danas da će se naredne školske godine o trošku države školovati 3.500 studenata više nego ove godine, i naglasio da je naš obrazovni sistem potpuno usaglašen sa normama Evropske unije.
Vlada je donela odluku o upisu studenata na prvu godinu osnovnih i strukovnih studija, kao i o upisu studenata koje država finansira, čiji će broj biti veći za oko 3.500 nego tekuće godine, rekao je Obradović Tanjugu u Loznici.
Prema njegovim rečima, fakulteti na koji se ti studenti upišu dobiće novac koji se obezbeđuje iz makro sredstva za visoko obrazovanje, tako da neće biti posebnog opterećenja budžeta za 2012. godinu, a fakulteti neće imati potrebu da povećavaju školarine.
Radi se o svesnom opredeljenju za tu strategiju, pri čemu školarine ne treba povećavati, naglasio je Obradović i ocenio da ne treba teret krize prebacivati na studente, tim pre što se fakultetima redovno uplaćuju sredstva za plate i materijalne potrebe.
„Što se tiče sistema vrednosti, odnosno onoga što čini deo evropskog prostora visokog obrazovanja i onog što mi implementiramo ili je sadržano u našim zakonima, mi tu nemamo nikakvih problema, pratimo taj trend i usaglašavamo sadržaj zakona“, kazao je Obradović.
On je kazao da je u toj oblasti Srbija prihvatila standarde i da je to ugrađeno u zakone.
„Dobili smo vrlo dobru ocenu i radimo dalje unapređujući tu oblat i primenjujemo sve vrednosti koje su i kod drugih“, rekao je ministar i dodao da s nestrpljenjem očekuje da Srbija dobije status kandidata, jer će to stvoriti mogućnost pristupa novcu koji se izdvaja na nivou EU za obrazovanje i nauku.
Prema njegovim rečima, znatan deo budžetskih sredstava izdvaja se za zarade zaposlenih u prosveti i malo ostaje za ostale potrebe – opremu, infrastrukturu, stručno usavršavanje, ono što je deo sistema obrazovanja.
„U vrednosnom smislu, mi nemamo prepreke približavanju EU i u godinama rada ove vlade i nadležnog ministrstva obrazovanje nije pominjano kao problem, nego se uvek afirmisalo kao pozitivno“, zaključio je ministar Obradović.
Obradović je danas u Loznici, kao zamenik predsednika Socijalističke partije Srbije, učestvovao u radu osme izborne konferencije organizacije socijalista grada Loznice.
(Tanjug)
БЕЗ МЕСТА У ВРТИЋУ 600 ДЕЦЕ
Obećali gradnju obdaništa u Požarevcu
Požarevac — Više od 600 dece u Požarevcu nema mesto u vrtiću pošto u poslednjih 30 godina nije izgrađeno nijedno obdanište. Iako je skoro svaka gradska vlast obećavala da će početi gradnju obdaništa, nijedna do sada to nije uradila. Gradski čelnici najavljuju kao sigurnu gradnju vrtića koja bi trebalo da krene u drugoj polovini ove godine. Ipak, u predškolskoj ustanovi kažu da ni taj vrtić, kada bude useljen, neće rešiti problem smeštaja dece.
Predškolska ustanova “Ljubica Vrebalov”, koja je u maju ove godine obeležila stotu godišnjicu postojanja i rada, već godinama ne može da obezbedi smeštaj za svu decu iz Požarevca. Iz godine u godinu povećava se broj dece na listi čekanja, a ova brojka je narasla na 600.
– Novi objekat, koji prema obećanjima gradskih vlasti treba da počne da se gradi ove godine, neće rešiti problem smeštaja sve dece. U njemu će biti mesta za oko 150 mališana, a mi na listi čekanja imamo već 600 dece. Problem je što se godinama nisu gradili novi vrtići, a poslednji, “Moravka”, izgrađen je pre skoro 30 godina. U proteklim godinama mi smo povećavali kapacitete proširenjem i dogradnjom postojećih objekata i donekle ublažili ovaj problem, ali sada više ne postoje mogućnosti za dogradnju – ističe direktor Predškolske ustanove “Ljubica Vrebalov” Dragan Nikolić.
U Gradskoj upravi kažu da su za gradnju novog objekta obezbeđena sredstva i potrebna dokumentacija i da će radovi početi u drugoj polovini ove godine. Zamenica gradonačelnika Vukica Vasić priča da će se novi objekat graditi u Ratarskoj ulici i da će biti površine oko hiljadu kvadrata.
– Polovinu novca obezbeđuje Vlada Srbije, a drugu polovinu grad Požarevac. Ukupno će gradnja novog vrtića koštati oko 70 miliona dinara. Na raspisani tender za gradnju stiglo je pet ponuda koje su otvorene 5. maja. Mi još nismo obavešteni koja je firma poslala najbolju ponudu, odnosno kojoj će biti povereni poslovi izgradnje novog objekta – kaže zamenica gradonačelnika Vukica Vasić.
U devet objekata Predškolske ustanove “Ljubica Vrebalov” smešteno je oko 2.000 mališana, koje opslužuje 250 zaposlenih.
Traže višu cenu
Sem nedovoljnog broja mesta u vrtićima, odgovorni u Predškolskoj ustanovi kažu da ih muči i cena smeštaja dece, koja nije menjana od 2009. godine i iznosi 3.800 dinara.
– Više puta upućivali smo gradskoj vlasti zahtev za povećanje cene boravka dece u našim objektima, ali smo bili odbijani. Zbog poskupljenja hrane i energije više nismo u mogućnosti da na vreme plaćamo sve račune pa tako stoje neplaćeni računi za komunalne usluge, grejanje i električnu energiju – naglašava Dragan Nikolić, direktor Predškolske ustanove “Ljubica Vrebalov”.
BLIC
СТУДЕНТИ САЊАЈУ ДА ЕМИГРИРАЈУ
– Studenti beogradskih fakulteta uglavnom su zadovoljni profesorima, najviše poverenja imaju u Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) i vojsku, najveći broj njih želi da ode iz Srbije, ali i dalje žive sa roditeljima, a ako bi u ovom trenutku bili raspisani parlamentarni izbori, najviše glasova bi dali Demokratskoj stranci.
To su stavovi i mišljenja 1.300 studenata sa 27 fakulteta Univerziteta u Beogradu, dobijeni u anketi u organizaciji Marketing radionice beogradskog Ekonomskog fakulteta, o uslovima studiranja, društvenim, političkim i drugim aktuelnim temama.
Oko 78 odsto akademaca kaže da je u potpunosti ili uglavnom zadovoljno profesorima, dok 21 procenat njih navodi da predavači uopšte nisu ili su nedovoljno ispunili očekivanja, rekla je Tanjugu koordinatorka projekata Nevena Vujević.
Istraživanje je pokazalo da studenti najviše veruju SPC (15,3 odsto), vojsci (10,5 odsto), ali blizu 60 odsto njih nema poverenja ni u jednu instituciju. Vlada Srbije, Skupština, Predsednik, dobili su 2.9, 1.9 odnosno tri odsto glasova, a u sudstvo veruje tek jedan odsto studentske populacije, rekla je Vujević.
Najveći procenat studenata izdržavaju roditelji i to 77,3 odsto, sedam procenata njih je u stalnom radnom odnosu, 5, 3 odsto ima stipendiju, a povremeno radi svaki deseti student, navela je Vujević rezultate istraživanja. Zabrinjavajuće je to što i dalje veoma visok procenat mladih želi da napusti Srbiju, gotovo tri četvrtine, dok 27 odsto ne planira da ode iz zemlje posle završetka školovanja. Njih 58 odsto želi da potraži posao u Beogradu, a 16 odsto u mestu odakle su došli.
Ukoliko bi u ovom trenutku bili održani parlamentarni izbori, gotovo 40 odsto akademaca ne bi glasalo, a od onih koji bi izašli na birališta blizu 20 odsto bi glasalo za DS. Za SNS glasalo bi 8,7 odsto, za D S S 6,3 procenta, a ostale stranke ne bi prešle izborni cenzus. LDP bi dobio 3,3 odsto glasova studenata, G17 plus 2,4, NS 1,7, SRS 1,6, SPS 0,6 odsto glasova akademaca.
Blizu 20 procenata ispitanih studenata reklo je da zna konkretan primer korupcije na fakultetima, 53 odsto da ne zna, dok je 27 odsto studenata čulo glasine o nekom obliku korupcije.
Gotovo 15 odsto ispitanih bilo je diskriminisano na fakultetima, njih 35 odsto čulo je za neki oblik diskriminacije, a blizu polovina uopšte nije čula za takve slučajeve.
Većina njih, oko 40 odsto, smatra da je prilikom zapošljavanja najbitnija veza, 28 odsto misli da je najvažnija lična sposobnost, 20 odsto da je dovoljna diploma, a 11 odsto navodi da je prilikom nalaženja posla najvažnija preporuka.
Studenti i dalje nisu zadovoljni funkcionisanjem studenatske službe, veliki broj akademaca, gotovo polovina, koristi nedozvoljena sredstva na ispitima, a iako je uveden bezvizni režim, 37, 2 odsto putuje isto kao i do sada, 17, 9 procenata putuje više, a šest odsto ne zna da odgovori na ovo pitanje.
Gotovo 40 odsto akademaca zaveštalo bi svoje organe, 20 odsto ne bi, 25 procenata možda bi to učinilo, a 18 odsto nije razmišljalo o tome. Oko 38 odsto studenata uvek koristi zaštitu prilikom seksualnih odnosa, 8 odsto nikada to ne čini, 33, 8 odsto često, a 15,8 odsto ne upražnjava seks.
Za polovinu studenata gej parada održana u Beogradu imala je negativan uticaj, za 8,1 odsto pozitivan, a 40 odsto smatra da se ništa nije promenilo, pokazalo je istraživanje. Studenti smatraju da je Srbija prepoznatljiva u svetu najviše po sportistima, rakiji, Egzitu, Guči, noćnom provodu, lepim devojkama ali i po ratnim zbivanjima…
U izjavama Tanjugu, studenti su uglavnom potvrdili stavove i mišljenja kolega koji su učestvovali u anketi.
Student druge godine Ekonomskog fakulteta Stefan Orelj, planira da posle osnovnih studija ode u inostranstvo, jer smatra da je u Srbiji “takvo stanje koje ne obezbeđu lepu budućnost”.
Govereći o radu profesora, Stefan smatra da je uvek bilo dobrih i loših profesora, “neki ne mare za studente”, ali je većina dobra, želi da prenese znanje i da zainteresuje studente da „počnu da razmišljaju“.
On nije čuo za slučajeve zlostavljanja na svom fakultetu, kao ni njegov stariji kolega Nikola Dražović, koji namerava da ostane u Srbiji, posle završenih studija.
“Ovde nameravam da upišem i master studije i da pokušam da nađem posao”, rekao je Dražović, smatrajući da je kod nas za pronalazak posla potrebna veza, ali da su na ceni i diplome nekih fakulteta.
Studentkinja treće godine Filološkog fakulteta Milena Panić želi da ostane ovde i u inostranstvo bi išla samo zbog, kako kaže, više sile. Milenu izdržavaju roditelji, a ponekad i radi. Putovala je u inostranstvo o svom trošku, četiri puta.
Studentkinja Jelena Ubović sa Fakulteta organizacionih nauka navela je da je takođe izdržavaju roditelji i da nije čula za slučajeve zlostavljanja na fakultetima. Međutim, kako je navela, uvek tu budu priče tipa “rekla-kazala”, dok je njena drugarica Marina koja studira na Fakultetu političkih nauka ocenila da je znanje koji studenti dobijaju, delimično kvalitetno i da ima nezainteresovanih profesora.
Autor:
Agencija Tanjug
У СРБИЈИ СЕ ОДРЖАО МИЛОШЕВИЋЕВ СИСТЕМ
Rektor Kovačević zna ZAŠTO STUDENTi odlaze iz zemlje
Nezadovoljni – Mladi odlaze jer nemaju poverenje u državne institucije i zato što je situacija kod nas nestabilna već 20 godina, a to ukazuje da se ništa nije promenilo od vremena Slobodana MiloševićaPuno razloga za nezadovoljstvo mladih… Branko KovačevićMladi sve više odlaze iz zemlje zato što nemaju poverenje u državne institucije, što je, prema mom mišljenju, posledica nepostojanja privrede i ekonomije, kaže u intervjuu za Press rektor Univerziteta u Beogradu Branko Kovačević.
Rektor ističe i da je situacija kod nas nestabilna već 20 godina, što ukazuje na to da se održao sistem iz doba Slobodana Miloševića, a ne beži ni od toga da prizna da je za posao u Srbiji potrebno biti član političke partije.
Najnovije istraživanje stavova studenata Univerziteta u Beogradu pokazalo je da dve trećine njih posle završenih studija želi da ode iz Srbije.
Korupcija ide odozgo
Oko 56 odsto studenata nema poverenja ni u jednu instituciju, a veliki broj njih smatra da postoji korupcija na fakultetima.
– Najveća institucija je sama država, i ako ona ne valja, ne mogu ni ostale institucije da budu bolje. Prvo na vrhu mora da se sredi stanje. Korupcija ide odozgo, a ne odozdo. Da bismo iskorenili korupciju, moramo da uđemo u EU.
– Ako naši studenti mogu tako lako da nađu posao u inostranstvu, znači da su poneli diplomu iza koje stoji znanje. Tamo sigurno nema veza ni političkih stranaka. Postoji samo intervju i morate da znate da radite posao za koji se prijavljujete. S druge strane, odlazak mladih je strašna pojava. Naš problem je što nemamo sistem, privredu, ni ekonomiju. Mladim ljudima ne bi padalo na pamet da odu kada bi im se ponudila sofisticiranija zanimanja i adekvatna zarada. Naša zemlja je i politički nestabilna već 20 godina. Ceo sistem je sačuvan kakav je bio i u Miloševićevo vreme. Sve je ovo loš signal za našu decu koja bi želela da žive od svog rada, da rade posao za koji su se školovala, da mogu da stvaraju porodicu i školuju decu sutra. Oni ne traže nikakvo bogatstvo, ni profit, samo traže normalan život, zato su se i školovali, a ne da bi bili socijalni slučajevi.
Gde je rešenje?
– Obrazovanje mora da bude vezano za tržište, kako bi između kompanija, države i univerziteta postojala sprega. Država pravnim okvirom i sredstvima treba da pomogne, kompanije treba da investiraju u obrazovanje svog budućeg kadra kako bi mogle odmah sa fakulteta da ga preuzmu, a univerzitet, kao neprofitna institucija, da ponudi što kvalifikovaniji kadar. Baš zato ćemo 2. juna potpisati ugovor o strateškoj saradnji sa „Fijatom“, kako bi direktno sa naših fakulteta preuzimali mlade inženjere i stručnjake. Sličan ugovor postoji sa NIS-om, a u planu je i sa „Gaspromom“.
Većina studenata smatra i da je presudan faktor prilikom zapošljavanja veza.
– Verovatno da je to tačno. Kod nas većina ljudi radi u državnoj administraciji, a zaposlile su ih partije. Osim toga, postoji i demagoška priča, pa se očekuje od mladih da za platu od 200 evra rade 20 sati dnevno.
Zašto već godinama studenti Univerziteta u Beogradu protestuju svakog oktobra?
– Postoji više razloga. Ima tu malo politike, jer stranke vole da mešetare preko studenata i mešaju se u poslove Univerziteta. S druge strane je ekonomska priča. Više od 20 odsto studenata ima oba roditelja nezaposlena. Ima i dve kategorije studenata – oni koji ne plaćaju ništa i koji plaćaju sve, što neki smatraju da nije fer. Neki ne mogu da plaćaju školarinu ni kada je podeljena na 12 mesečnih rata. Socijalni momenat na državnim fakultetima je veoma težak i to se ponavlja svake godine.
Prošle godine su bili nejasni kriterijumi na osnovu kojih su fakulteti rangirali studente. Da li će se i ove godine ponoviti isti scenario?
– Sada će se u junu tačno propisati kako će se rangirati u oktobru, a u međuvremenu će studenti imati još četiri roka da ispune kriterijume i uslove pod kojima će polagati. Formalna odluka će biti na studentskim parlamentima i svako će znati tačno kako može da bude rangiran. Mora se doneti jedinstven kriterijum koji će se primenjivati na sve, jer ovako jeste konfuzno.
Šta je dobro urađeno u domenu obrazovanja, a šta još nije urađeno?
– Obrazovanje i nauka najdalje su otišli u pogledu evropskih integracija. Potpisana je Bolonjska deklaracija, a još 2005. godine doneli smo zakon o visokom obrazovanju po ugledu na Sloveniju, koji je EU pozitivno ocenila. Međutim, još ne studiramo godinu za godinu, nemamo zapadnu efikasnost, imamo uslovnu kategoriju prenosa ispita i imamo još 10 odsto predmeta koji predstavljaju „uska grla“, gde je prolaznost ispod 20 odsto. Sve ovo koči reformski proces. Ipak, prolaznost na fakultetima je bolja nego što je bila, a studiranje je kraće. Uveli smo i drugačiji sistem master programa, počinjemo da menjamo i doktorske studije.
Koliko se za obrazovanje izdvaja u Evropi, a koliko kod nas?
– U Evropi se izdvaja sedam odsto BDP-a, a u Srbiji 3,3. Kada se taj procenat prevede na njihov i na naš novac, razlika je mnogo veća.
Ana Vlahović