Правна питања и одговори2019-01-09T22:42:40+01:00

КЊИГУ У ШАКЕ

 

AMFIT

(arhivska fotografija)

Odmah da kažemo – studenti jesu u pravu: školarine jesu previsoke i imaju smisla predlozi da se omogući besplatno studiranje svima koji to žele na prvoj godini, pa ko se pokaže da vredi, radi – neka ostane na budžetu, a ko ne – neka plaća ekonomsku cenu studija, jer ne treba zaboraviti i muke koje muče fakulteti, naročito svake zime. Takođe su u pravu i kada traže da svi koji su stekli 48 bodova dobiju budžetski indeks, zato što im je vlada tako obećala prošle godine i zato što je to omogućeno većini njihovih kolega. Međutim…

1.Pravila studiranja po Bolonji su uvedena zakonom iz 2005. godine, uključujući i famoznih 60 bodova. Država od tada na pritisak studenata i njihovih roditelja svake godine spušta upisni prag, jer je prolaznost katastrofalna.

2. Argument studenata je da se do 60 bodova teško stiže jer fakulteti nisu reformisali svoje nastavne planove i programe. Tačno. Ali je tačno i da je najbolja efikasnost upravo na najtežim fakultetima, što dokazuju analize koje radi Rektorat poslednjih nekoliko godina (matematika, arhitektura, elektrotehnika, fizička hemija…). Društveni fakulteti, koji su i najmasovniji i odakle obično polaze sve studentske bune, na začelju su liste i po ocenama i po vremenu potrebnom za dobijanje diplome.

3. Studenti protestuju, gotovo po pravilu, na početku školske godine. Pravila studiranja i školarine bila su poznata i u junu. Osim toga, cena studija nije menjana nekoliko godina. Ne kažemo da je indeks jeftin, teško se danas živi sa manje od prosečne plate, ali to bi baš trebao da bude razlog da se jače zagreje stolica i olakša roditeljska muka.

4. Brzo živimo, pa brzo i zaboravljamo. Setimo se u kakvim su uslovima studirale generacije devedesetih – sankcije, ratovi, izbeglice, prazni rafovi, plate od šest maraka, bombardovanje, pa se i tada učilo i plaćalo, a slika visokog obrazovanja je bila potpuno drugačija. Studenti nisu imali tako širok izbor kada su u pitanju fakulteti, visoke škole i smerovi.I tada su bili zastareli nastavni planovi i programi, stručnih predmeta je bilo jako malo, ako ih je i bilo, praktičan rad je bio ravan nuli, a primera radi, na novinarstvu su primali samo 30 studenata, i to je bio jedini smer te vrste u zemlji. I tada nije bilo posla.

5.Takođe je činjenica da se protesti studenata tolerišu poslednjih nekoliko godina zbog ubiranja političkih poena. Uvek je neka izborna godina i ko god bio na vlasti, posle iskustva iz Slobinog vremena, više nikome ne odgovara da ima mladost na ulicama, makar ih demonstriralo samo 200.

Poenta je: knjigu u šake – i profesori i studenti. Prvi da bi ih reformisali u skladu sa zahtevima modernog vremena, a drugi da bi što pre došli do diplome, jer to bi valjda i trebalo da bude cilj, uz znanje koje se stiče, naravno. Večitih i loših studenata je uvek bilo i biće. Stvar je u tome što ih ne treba slušati samo zato što su najglasniji, na uštrb onih koji ćute i uče. Zato je najveći krivac država koja se ne pridržava sopstvenih zakona. Kada ih ona bude poštovala, poštovaće ih i njeni građani. A tada neće biti potrebe da bilo ko bude na ulici.

Sandra Gucijan

 

9.10. 2011.|Категорије: Актуелно|

ОСНОВНА ШКОЛА „БРАНКО РАДИЧЕВИЋ“ У ПРОГРАМУ ШКОЛА БЕЗ НАСИЉА

OSNOVNA ŠKOLA „BRANKO RADIČEVIĆ“ U PROGRAMU „ŠKOLA BEZ NASILJA“

Beograd, 5. oktobar 2011. godine –Osnovna škola „Branko Radičević“ u Kruševcu se, zahvaljujući donaciji kompanije „Deleze grup“, uključila u program UNICEF-a „Škola bez nasilja“ čiji je cilj stvаrаnjе bеzbеdnе i pоdsticајnе srеdinе zа učеnjе i rаzvој. Zaposleni i učenici škole će kroz ovaj program steći kоnkrеtnа znаnjа о tоmе kаkо da reaguju na različite oblike nasilja u svojoj okolini i kroz podsticanje dijaloga, reše nastalu situaciju.

„Već godinama, osnovni cilj naše škole je stvaranje ambijenta, kako materijalnog tako i radnog, koji bi učenicima obezbedio školovanje po njihovoj meri. To podrazumeva čitav niz nastavnih i vannastavnih aktivnosti po kojima je naša škola poznata. Stoga je i ideja o prijavi za projekat „Škola bez nasilja“, pre tri godine, logičan sled za napredak. Naše zadovoljstvo zbog početka realizacije je utoliko veće, što je kompanija Deleze Grup odabrala nas, kako bi započeli rad na projekatu, na čemu im se unapred zahvaljujemo, sa željom da realizacija projekta ostvari sve postavljene ciljeve, a mi postanemo deo mreže Škole bez nasilja“, izjavila je Dijana Kitanović, direktor Osnovne škole „Branko Radičević“.

Do sada, u opštini Kruševac, u program „Škola bez nasilja“ ušle su četiri škole iz okoline i to: „Sveti Sava“, „Vladislav Savić Jan“ , „Brana Pavlović“ i „Knez Lazar“. Peta škola koja ulazi u program „Škola bez nasilja“, zahvaljujući kompaniji Deleze je Osnovna škola „Branko Radičević“.

„Unapredjenje opšteg društvenog ambijenta i stvaranje kvalitetnijih preduslova za razvoj dece predstavljaju naše važne ciljeve u segmentu društveno odgovornog poslovanja. Članstvo u Radnoj grupu za zaštitu dečijih prava u okviru Global Compact UN nas obavezuje da kroz svoje poslovanje poštujemo i promovišemo dečija prava i zalažemo se za podsticajan i kvalitetan razvoj sve dece. Prepoznavanje i prevencija agresivnosti su veliki i važan doprinos na tom puta, a UNICEF program „Škola bez nasilja“ je jedan od najkvalitetnijih edukativnih programa u zemlji. Sa velikim zadovoljstvom podržavamo realizaciju ovog programa u OŠ „Branko Radičević“ i najavljujemo da će kvalitetniji život dece biti cilj naših brojnih kampanja i aktivnosti u narednom periodu“, izjavila je Milica Babić, CSR manager u kompaniji Deleze.

UNICEF u saradnji sa brojnim partnerima već šest godina sprovodi program „Škola bez nasilja“, koji je namenjen deci, nastavnicima i zaposlenima u školama, ali i roditeljima i celokupnoj lokalnoj zajednici. U program je do sada uključeno više od 210.000 učenika u 212 osnovnih i devet srednjih škola, u 69 mesta u Srbiji.

———————————————————————————————————————–

Prоgrаm „Škоlа bеz nаsilја“ finаnsirа sе isklјučivо srеdstvimа prikuplјеnim u lоkаlnој zајеdnici, dоnаciјаmа grаđаnа i privrеdnikа prеkо „usvајаnjа škоlа“. I pоrеd svih dо sаdа prikuplјеnih srеdstаvа, pоtrеbnо је još donacija dа bi sе u prоgrаm uklјučile sve zainteresovane škole i kako bi pоstао sаstаvni dео nаšеg оbrаzоvnоg sistеmа.

Zainteresovani donatori mogu da pruže podršku programu uplatom novčanih sredstava na žiro račun UNICEF-a, a sve potrebne informacije mogu se pronaći na www.unicef.rs/korp-sektor.html

UNICEF

9.10. 2011.|Категорије: Актуелно|

ПРАВОПИС: МИНИ СУКЊА ДУЖА ЗА ЦРТУ

Od septembra u osnovnim i srednjim školama počeo da se upotrebljava novi pravopis srpskog jezika. „Ulica“ u nazivu, kao i „sveti“ ispred imena uvek se piše velikim slovom.

Zapeta umesto zareza, „ulica“ u nazivu, kao i „sveti“ ispred imena uvek velikim slovom, auto-put i druge složene reči sa crticom između, a devojačko i udato prezime kod žena bez crte – samo su neke od jezičkih novina koje će đaci morati da nauče ove školske godine. U učionice, ali ne i u udžbenike, ovog septembra ušla su nova pravila prema pravopisu „Matice srpske“, objavljenom prošle godine.

Primena novog pravopisa, međutim, bar prema iskustvu iz škola, više je teorijska nego praktična. U većinu škola novi pravopisi nisu stigli, mnogi nastavnici ni sami nisu dovoljno upućeni, pa tako đaci i dalje uče po starom. I tamo gde su na časove srpskog stigla nova pravila pisanja, reč je o ličnoj inicijativi nastavnika, ne i o pravilu koje bi svi trebalo da poštuju.

Iako su autori ovog izdanja „Matice srpske“ svojevremeno objasnili da je jednostavniji i dosledniji od ranijih pravopisa, đacima nije lako da zaborave pravila koja su u prethodnom razredu morali da poštuju i da pismene sastave u ovoj školskoj godini pišu drugačije.

 

Velika je borba nastavnika i učenika i da se savladaju jezička pravila koja su do sada važila, tako da će nova pravila samo uneti dodatnu zabunu, smatraju prosvetari.

Mada, iskustva iz pojedinih škola pokazuju i da se deca dobro snalaze u novim pravilima.

– Postepeno na časovima uvodimo nova pravila i učenici ih dobro prihvataju – kaže za „Novosti“ Nataša Radulović, nastavnik srpskog jezika u OŠ „Svetozar Marković“. – Neka pravila su uprošćena, pa im je sada lakše.

PITANJE LIČNE KULTURE – POŠTOVANJE pravopisa obavezno je jedino u školi, a posle toga je samo pitanje lične kulture. Ne postoji norma koja bi nas tome privolela – objašnjava Vlada Đukanović. – Možete da pišete i slavenosrpskim, ako mislite da će vas neko razumeti. U engleskom jeziku, recimo, ne postoji knjiga pravopisa, već svaki izdavač ima svoja pravila pisanja i mnoge reči mogu da se pročitaju sa crtom i bez crte, sastavljeno ili odvojeno, velikim ili malim slovom…

Ranije su, objašnjava naša sagovornica, imali dilemu kada se „ali“ nađe na početku rečenice, da li iza njega stoji zarez ili ne, a sada je izričito naglašeno da tu zarezu, odnosno zapeti mesta nema.

Iako i dalje postoji veliki broj dubleta, reči koje mogu „ovako i onako“ da se pišu, akademik Ivan Klajn naglašava da je njihov broj u novom pravopisu manji nego u ranijim izdanjima.

– Sada se „naizgled“, „zauzvrat“, „sraskida“ piše isključivo sastavljeno, dok je ranije moglo i odvojeno. Sveti Nikola i drugi nazivi sa sveti uvek imaju veliko S, bilo da je reč o svecu, prazniku ili crkvi, dok se ranije pravila razlika – objašnjava Klajn, koji je i recenzent novog pravopisa. – Za mini – u prvom izdanju davana je „prednost odvojenom pisanju u vezi s modom i odećom“ (mini suknja), dok je s crticom bilo mini-golf ili mini-serija, a sada je sve sa crticom.

Isto tako, objašnjava naš sagovornik, „auto“ u značenju „automobilski“ sada se uvek piše s crticom, dok je ranije bilo „prednost crtici“ u nekim slučajevima a „prednost odvojenom pisanju“ u drugim. Sada je samo crnpurast i samo modistkinja, dok je prvo izdanje dopuštalo i crmpurast odnosno modiskinja.

– Moramo biti svesni da se veći deo dvojstava ne može izbeći. Pravopisci su ranije malo previše sitničarili i gubili se u nijansama, ali ne bi valjalo da sad odu u suprotnu krajnost, pa da u svakom paru oblika jedan proglase za dozvoljen a drugi za pogrešan – procenjuje akademik Klajn. – Ima mnogo slučajeva gde se dva oblika javljaju u govoru i oba su prihvatljiva, pa to mora i u pisanju da se odrazi: uvo i uho, crpsti i crpiti, donedavno i donedavna, s nama i sa nama, jednom reči i jednom rečju…

MOŽE, A NE MORA – NEKI dubleti ostali su, nažalost, i u ovom izdanju pravopisa – kaže akademik Ivan Klajn. – Mislim da nema stvarnog razloga da se skraćenica za metar (m) piše i s tačkom i bez nje, da se uzvik ajao(j) piše i tako i s crticom, a-jao(j), da se pored mnenje dopušta i mnenje, da se sa crtom piše „hteo ne hteo“ a bez crte „radio ne radio“, da se za holandska imena nude dve mogućnosti transkripcije, jedna prema izgovoru, a druga prema pisanju. Za sledeće izdanje trebalo bi dobro razmisliti o takvim sitnicama i ujednačiti sve što se može.

Pogotovu su, kaže, neizbežni oni dubleti gde dva načina pisanja iskazuju dva različita značenja: palo mi je na pamet (na um), ali naučiti napamet (sve zapamtiti), Južna Koreja (država), ali južna Kina (deo države), plavozelen (nijansa) ali plavo-zelen (s plavim i zelenim prugama), šestogodišnji (od 6 godina) ali šeststogodišnji (od 600 godina).

Glavni problem i novog i prethodnih pravopisa je, prema rečima lingviste Vlade Đukanovića, to što nema na umu prosečnog „korisnika“ srpskog jezika, kome treba da bude jasan.

– Nije se stanje u pravopisu ništa pogoršalo u odnosu na lošu situaciju koju smo imali i ranije – tvrdi Đukanović. – Neke stvari obrađene su kontradiktorno. Nikako da bude prihvaćeno da pravopis treba da uspostavlja konvenciju i da tu nema mesta za zdrav razum i logiku. Pravopis se stalno usložnjava i kada pokušaju da ga poprave, dodatno ga pokvare.

Dešava se, dodaje Đukanović, da isti autor u različitim izdanjima daje kontradiktorna pravila. Ali, dodaje u šali, to ne bi trebalo mnogo da sekira javnost, jer mali broj prodatih „Pravopisa“ najbolje pokazuje koliko nam je stalo do pravila pisanja.

„Večernje novosti“

9.10. 2011.|Категорије: Актуелно|

БЕОГРАД: ПРОТЕСТНА ШЕТЊА СТУДЕНАТА

Grupa od oko stotinu studenata beogradskih fakulteta protestovala je danas u centru Beograda tražeći lakše studiranje.

Arhivska fotografijа

Studenti traže lakše uslove za upis naredne godine studija, kao i to da školarine ne premašuju visinu tri minimalne mesečne zarade u Srbiji.

„Školarine su ogromne, na Filološkom fakultetu školarina je 120.000 hiljada dinara, a mi nemamo ni najosnovnije uslove, u tu školarinu ne ulaze ni udžbenici“, kazala je agenciji Beta jedna od studentkinja Filološkog fakulteta, čiji su akademci i organizatori današnjeg protesta.

Studentkinja, koja se predstavila kao delegat Plenuma Filološkog fakulteta, kao jedan od zahteva navela je i početak razgovora o besplatnom studiranju.

Studenti traže i da se ukine rangiranje prilikom upisa naredne godine studija i da jedini uslov za prelazak na budžetsko finansiranje bude 48 bodova prikupljenih tokom školske godine.

Akademci traže i da se vrati „apsolvenstski status“, koji je ukinut za studente koji uče prema novim planovima usklađenim sa Bolonjskom deklaracijom.

Pored studenata Filološkog fakulteta protestovali su i akademci Filozofskog fakulteta, Više elektrotehničke škole, Fakulteta političkih nauka, kao i Arhitektonskog fakulteta.

Studenti su centralnim gradskim ulicama prošetali do zgrade Vlade i sedišta Ministarstava prosvete u Nemanjinoj ulici, gde su na pisarnicama predali svoje zahteve.

Kako navode studenti, želja im je bila da danas skrenu pažnju na svoje zahteve, a ne i da razgovaraju sa predstavnicima Vlade ili nadležnog ministarstva. Poručuju da je današnji protest samo početak i da će se slične akcije ponavljati.

U Ministarstvu prosvete i nauke agenciji Beta je rečeno da su primili zahteve studenata i da je njihovu delegaciji danas bio spreman da primi pomoćnik ministra Slobodan Jauković, ali da studenti nisu došli na razgovor.

(Beta)

 

7.10. 2011.|Категорије: Актуелно|

ЕКСКУРЗИЈА ПО ПРАВИЛНИКУ, НЕСТЕЋА НЕПРЕДВИДЊИВА ?

Извор: РТВ, Танјуг

СРЕМСКА МИТРОВИЦА -Помоћник министра просвете Зоран Костић изјавио је јутрос, поводом погибије ученика Ђорђа Марицког у Будимпешти, да је обавеза стручног вође и агенције која је организовала путовање да у року од три дана по завршеној екскурзији достави извештај просветној инспекцији која ће утврдити да ли је испоштован правилник.

 

Истражни органи ће утврдити чињенице и шта се догодило, а просветна инспекција да ли је екскурзија организована и изведена по правилнику који је јасан и строг, рекао је Костић РТС-у

Он је рекао да постоји правилник о безбедности и да је пре одласка на пут директор школе у обавези да се састане са свим актерима екскурзије – децом, агенцијом, родитељима, стручним вођама и разредним старешинама и да укаже на сва правила понашања у иностранству

Костић је објаснио да се у правилнику ради подизања безбедносне ситуације каже да родитељи могу донети одлуку да поред разредног старешине пођу на екскурзију још два наставника који предају том одељењу да би се подигао ниво безбедности.

На екскурзији је било 90 ученика, шест професора, вођа пута, људи из агенције и све је реализовано у складу са правилником, али се несрећни случај не може предвидети, каже Костић.

Он је објаснио да за организовање екскурзије 60 одсто родитеља мора писмено да се сагласи и уколико се она може извести по правилнику, директор школе доноси одлуку о екскурзији.

Костић је навео да су професори који иду на екскурзије све време са децом, да немају одмор него им радни дан траје 24 сата.

Вукосављевић: Чекамо резултате обдукције

Конзул у амбасади Србије у Будимпешти Милан Вукосављевић изјавио је данас да у амбасади чекају резултате обдукције тела Ђорђа Марицког, ученика гимназије у Сремској Митровици који је јуче погинуо у Будимпешти.

„Чекамо званичну информацију од мађарске полиције. Данас ће и они видети тело. Чека се обдукција“, изјавио је Вукосављевић Танјугу.

Конзул је додао да за сада немају нове информације у вези с истрагом о погибији ученика.

Он је рекао да се у Будимпешти налазе родитељи трагично настрадалог ученика, као и директорка школе.

„Ми смо им помогли колико смо могли“, рекао је Вукосављевић.

Ученик средње школе из Сремске Митровице Ђорђе Марицки јуче је трагично изгубио живот у Будимпешти када је пао са петог спрата хотела у којем је са својим вршањцима био смештен.

 

7.10. 2011.|Категорије: Актуелно|
Go to Top