ПОЧЕЛА НАСТАВА НА ФАКУЛТЕТИМА
BEOGRAD – Većina brucoša krenula je juče na predavanja, iako je studentska školska godina zvanično počela u subotu.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu (UB), tim povodom, organizovaće svečanost za nove studente, kojoj će, kako je najavljeno, prisustvovati ministar kulture, informisanja i informacionog društva Predrag Marković.
Brucoše prava pozdraviće i rektor UB Branko Kovačević, predsednica Vrhovnog kasacionog suda Nata Mesarović, predsednik Ustavnog suda Srbije Dragiša Slijepčević i dekan Pravnog fakulteta Mirko Vasiljević.
Povodom obeležavanja nove studentske godine, na Pravnom fakultetu u ponedeljak će, uz nedavno otvoren muzej, biti otvoren Treći sajam pravne knjige.
Svečani početak studentske godine biće obeležen i na Matematičkom, Farmaceutskom fakultetu, a novu generaciju studenata u toga dana dočekaće i niški Filozofski fakultet, Tehnički fakultet u Čačku…
Brucoši se na početku godine upoznaju sa pravilima i režimom „bolonjskih“ studija, koji pored ostalog predviđa kontinuirani rad, evropski sistem prenosa bodova (ESPB), što znači da sakupljaju bodove na vežbama, kolokvijumima, a nakon toga izlaze na ispit.
Nastava najpre „startuje“ za studente prve godine, dok za studente ostalih godina počinje polovinom oktobra, nakon završetka ispitnih rokova.
Zakon o visokom obrazovanju predviđa tri nivoa studija – studije prvog stepena, kao osnovne akademske i osnovne strukovne studije i studije drugog i trećeg stepena.
Osnovne akademske studije traju tri do četiri godine, dok osnovne strukovne (ranije izučavane na višim školama) traju tri godine.
U drugom stepenu izučavaju se diplomske akademske studije (master), specijalističke strukovne studije i specijalističke akademske studije.
Doktorske akademske studije su studije trećeg stepena, koje mogu da organizuju univerziteti i fakulteti. Školska godina na fakultetima i visokim strukovnim studijama traje 12 meseci i može se deliti na dva semestra (svaki traje 15 nedelja), tri trimestra (po 10 nedelja) i na blokove (u ukupnom trajanju od 30 nedelja).
Nastava iz pojedinačnog predmeta po pravilu se organizuje u toku jednog semestra, trimestra ili bloka, a najduže u toku dva takva vremenska perioda.
O početku nove školske godine, brucoši treba blagovremeno da se raspitaju na fakultetu ili visokoj strukovnoj školi čiji su indeks stekli, ili da posete internet adrese svoje visokoškolske ustanove.
Autor:
Agencija Tanjug
ПРОТИВ ДЕКАНА ИЗ НИША ПОСТОЈИ ВИШЕ ПРИЈАВА ЗБОГ ЗЛОУПОТРЕБА
Protiv dekana Medicinskog fakulteta u Nišu Milana Višnjića, koji je zaposlio članove familije, podneta je prijava Agenciji za borbu protiv korupcije. Trenutno se utvrđuje da li je predstavka u nadležnosti ovog nezavisnog tela ili će biti prosleđena tužilaštvu ili policiji, saznaje „Blic”.

Oštetio i studente: Milan Višnjić
Prema saznanjima „Blica”, protiv dekana Višnjića podneto je nekoliko krivičnih prijava u kojima ga tužioci terete i za nameštanje imenovanja profesora i kršenje Zakona o visokom obrazovanju.
Višnjić je dekan Medicinskog fakulteta već 12 godina, odnosno pet mandata, a u ovoj naučno-obrazovnoj instituciji zaposleno je devet članova uže i šire familije. Pojedini od zaposlenih rođaka nisu kvalifikovani za radno mesto koje su dobili.
Profesor Čedomir Čupić, član Upravnog odbora Agencije za borbu protiv korupcije, kaže za „Blic” da dok Agencija ne donese konačnu odluku ne želi da komentariše konkretan slučaj, ali dodaje da „principijelno ko god je zaposlio familiju on je u sukobu interesa”.
Blic
НА ПОЧЕТАК ШКОЛСКЕ ГОДИНЕ ЧЕКА 40 ЂАКА
Gimnazijalci u Pazaru bez nastave
Školska godina za više od 40 učenika prvog razreda srednje škole iz Novog Pazara još nije počela, iako njihovi vršnjaci već mesec dana uče gradiva novih razreda. Ovi đaci su upisali neki od smerova gimnazija u Tutinu, Raški, Novoj Varoši, Vrnjačkoj Banji, Kraljevu i Kosovskoj Mitrovici, u nadi da će se početkom školske godine prebaciti u Novi Pazar.

Većina đaka koja traži prebacivanje osvojila više od 80 bodova na prijemnom
Oni su na prijemnom ispitu imali između 70 i 90 bodova, što je bilo nedovoljno za upis u novopazarsku Gimnaziju, koja je i ove godine upisala oko 240 učenika prvog razreda u osam odeljenja. Jedan od roditelja ovih učenika kaže da se plaši da će njegova ćerka izgubiti ovu školsku godinu.
– Moja ćerka je na prijemnom ispitu imala 83 poena i na listi želja je, nakon smerova u novopazarskoj Gimnaziji, upisala i ovu školu u Raški, gde je i primljena. Očekivali smo da ćemo je bez problema prebaciti u Novi Pazar, kao što je to ranijih godina rađeno, međutim, od toga još nema ništa. Da smo znali da će se nešto ovako desiti, ona bi sigurno upisala neki od smerova u Ekonomsko-trgovinskoj školi, za koju je imala sasvim dovoljno poena, a ovako mi dete već mesec dana sedi kod kuće. Plašim se da na kraju ministarstvo ne odobri dodatno odeljenje Gimnaziji i da će ona izgubiti školsku godinu. Neki njeni drugovi svakodnevno putuju u Rašku i idu u školu, ali za mene su to veliki troškovi koje ne mogu da podnesem. Svakodnevno bih morao da joj dajem makar 500 dinara za autobusku kartu i za užinu, a taj novac nemam – kaže ovaj roditelj.
U Školskoj upravi i Gimnaziji u Novom Pazaru tvrde da su na vreme podneli zahtev Ministarstvu prosvete za odobrenje upisa još jednog odeljenja, međutim, nikakav odgovor još nisu dobili.
– Zahtev smo predali ministarstvu istog dana kada i Medicinska škola, kojoj je odmah odobreno dodatno odeljenje. Tražio sam odobrenje za upis još jednog odeljenja od 30 učenika, iako upis u našu školu trenutno traži 60 đaka. Od ovog broja, 41 učenik je upisao gimnaziju u nekom od susednih gradova, dok ostali đaci iz drugih škola žele da pređu kod nas – kaže direktor Gimnazije Zoran Milosavljević. Žarko Obradović, ministar prosvete, tokom posete Novom Pazaru nije imao odgovor na pitanje hoće li Gimnazija dobiti još jedno odeljenje.
– Sve zavisi od škole, mi o svakom zahtevu razgovaramo s direktorima i školskom upravom. Bitno je da ima dece i razloga za otvaranje još jednog odeljenja, a ne da to bude razlog da neko od profesora sačuva radno mesto – rekao je Obradović.
BLIC
ВЕЛИКО ИНТЕРЕСОВАЊЕ ЗА ЦЕЛОДНЕВНУ НАСТАВУ
Sve više roditelja i škola zainteresovano za celodnevnu nastavu. Škola „od jutra do popodneva“ znači učenje, redovan obrok, druženje…
SVAKE godine sve je veći broj zahteva roditelja da se u osnovnim školama osnivaju odeljenja sa celodnevnom nastavom za prvake i učenike drugog razreda. Samo u Beogradu, u ovom trenutku, 15 škola čeka odobrenje Ministarstva prosvete, potvrđeno je za „Novosti“ u ovom ministarstvu.
Po rečima Gordane Cvetković, načelnika Školske uprave za Beograd, ne zna se tačan broj škola u Srbiji koje organizuju ovakvu vrstu boravka, ali gotovo u svim većim mestima postoji bar jedan takav razred.
– Radno vreme roditelja je drugačije nego ranije, pa su, drugačije i potrebe. Sada se odeljenja sa celodnevnom nastavom formiraju i na periferiji, ne samo u centru grada, pa ih imamo i u Borči i Železniku – kaže Cvetkovićeva.
Mišljenja su, međutim, podeljena koliko je dobro to što su deca po ceo dan u školi. Pobornici pravdaju svoj stav činjenicom da roditelji svakako rade do 17 časova, pa je bolje da njihova deca budu bezbedna u školi, gde će završiti domaće zadatke pod nadzorom učitelja.
EVROPSKA PRAKSA CELODNEVNA nastava je dominantan obrazac obaveznog obrazovanja u gotovo svim evropskim državama, a uvedena je da bi se uskladilo radno vreme roditelja i škole. Nastava počinje u osam ili devet, i traje do četiri ili pet popodne. Slobodno vreme se koristi za ručak u školskoj trpezariji, društvene aktivnosti, kreativne radionice, sport. Knjige i školski pribor deca donose u školu ponedeljkom, a kući odnose petkom.
Кritičari ističu da, ma koliko ideja bila lepa, u praksi se ona često pretvara u svoju suprotnost. Jer, i pored toga što su deca celog dana u školi, njih opet kada dođu kući sačekaju domaći zadaci.
– Gotovo da nema dana kada sa sinom nešto ne moram da učim, bez obzira na to što svakog dana dolazi kući oko 16 sati. Uvek moramo da završavamo domaće koje tamo nije stigao da uradi, vežbamo čitanje… Oboje smo očajni, on više nema vremena ni za igru, ni za sport – priča B. D., majka jednog drugaka koji pohađa osnovnu školu na Bežanijskoj kosi u Beogradu.
Zato su se roditelji u ovom razredu već žalili upravi škole.
Goran Vilotijević, direktor OŠ „Banović Strahinja“ iz Beograda, kaže da u normalnim okolnostima deca do polaska kući uspevaju da završe domaće.
– Dešava se, međutim, da učiteljica ima 25 učenika i da ne stignu sve da urade. Ako su te situacije česte, znači da nešto ne valja. Ili učiteljica zadaje previše zadataka ili je gradivo preteško za dete – kaže Vilotijević.
I on se slaže da ponekad mališanima ne ostaje prostora za igru.
– Đaci u tom uzrastu moraju da se kreću, jer ispada da provode više vremena sedeći nego ljudi koji rade u kancelariji!
Radmila Dodić, predsednica Foruma beogradskih osnovnih škola, nema, međutim, primedbe na celodnevnu nastavu.
– Prvaci imaju individualnu koncentraciju i brzinu rada, pa je potrebno vreme da se uhodaju. Veoma redak je slučaj da nastavnik ne radi dovoljno sa decom. Njihov rad kontroliše pedagog-psiholog, odnosno direktor škole.
U Ministarstvu prosvete ističu da nije bilo većih primedbi na celodnevnu nastavu, već samo individualnih i da je pravi put, ako roditelji nisu zadovoljni, da se prvo obrate školi.
„Večernje novosti“
ДО ШКОЛЕ ПРЕКО ШУМЕ БЕЗ ПУТА
b-92
(slika iz arhive)
Leskovac — Đaci iz sela Ravni Del, Dupeljevo i Oruglica, sela duž administrativne linije sa Kosovom, svakog dana sami bez pratnje pešače dva do tri sata od kuće do škole.
Već strm i težak put dodatno otežava i činjenica da su okolne šume pune krvoločnih zveri, poput vukova.
Od njihovih sela do mesta u kojima pohađaju školu nema ni puteva, zbog čega nije moguće organizovati prevoz dece.
Stazom širine metar i po koju zovu put, osmogodišnja Anđela, devetogodišnji Miljan i desetogodišnji Marko svakog dana prođu dva puta. Ustaju ujtru u šest da bi stigli na nastavu od pola devet u selo Mijovce udaljeno 10 kilometara. Oni iz Ravnog Dela na oko 1000 metara nadmorske visine sa područja Leskovca idu u školu koja se nalazi u ataru grada Vranja i tamo su jedini đaci.
Njihove drugare iz istog sela, braću Danijela i Stefana Jovića koji pohađaju prvi i drugi razred , kad je lepo vreme otac motorom vozi kozjim stazama u školu udaljenu 15 kilometara. Škola se nalazi u selu Gornja Oruglica na teritoriji Leskovca. U školi od blata, koja nema toalet ni osvetljenje samo oni slušaju učitelja.
Roditelji učenika izdržavaju porodice stočarstvom, sečom drveta i pravljenjem ćumura, pa jedino mogu zimi i kada je loše vreme da ih prate do škole.
Do sela duž administrativne linije sa Kosovom na podrtučju Leskovca ne možete doći putničim automobolim jer nema puta. Dok se put ne izgradi odbornici skupštine grada Leskovca predlažu da ministarstvo prosvete pronađe drugon rešenje za 13 toro đaka peša.
Prema podacima lovačkih udruženja u planinama od Vranja do Leskovca, kojim prolaze đaci pešaci ima oko 200 vukova.





