Правна питања и одговори2019-01-09T22:42:40+01:00

ШКОЛСКИ ЧАС СА МИРИСОМ – АЗБЕСТА

Ђаци и запослени у основној школи „Добросав Радосављевић – Народ“ у Мачванској Митровици, због тога што је школској згради истекао рок трајања, већ деветнаест година удишу азбестну прашину, изузетно опасну по људско здравље.

Руководство школе, у жељи да изгради нови објекат, ових дана се поново обраћа за помоћ, како кажу, “на све стране”.

РТВ

15.03. 2012.|Категорије: Актуелно|

ПРОСВЕТНИ САВЕТ РАЗМАТРАО МОГУЋНОСТ ДА СЕ НЕДЕЉНИ ФОНД ЧАСОВА ОГРАНИЧИ НА 30

Nacionalni prosvetni savet razmatrao je danas mogućnost da se nedeljni fond časova za ogledne obrazovne profile u srednjim stručnim školama ograniči na 30, a opšteobrazovni predmeti uzmu veće učešće u nastavi.

Bilo je reči i o mogućnosti da za ogledne profile u trogodišnim školama fizika, biologija i hemije budu objedinjeni u jedan predmet – nauka. Kako je navela predsednica NPS Desanka Radunović, u četvorogodišnjim školama opšte obrazovni predmeti bi činili 30 odsto nastave – odnosno devet časova nedeljno, a u trogodišnim 40 odsto.

Ona je navela da bi to trebalo da bude nacionalno obrazovni minimum, ocenivši da opšte obrazovni sadržaji nisu plasirani na pravi način – tako da budu u funkciji struke, a da učenicima pruže znanje koje čini jednog građanina. Radusinović je navela i da treba ojačati izborne predmete, koji su, prema njenoj oceni, formalno shvaćeni.

Članovi NPS bi do sledeće sednice Saveta trebalo da iznesu svoje predloge koliko bi i kojih časova opšte obrazovnih predmeta učenici oglednih profila trebalo da imaju sedmično.

Kad je reč o objedinjavanju fizike, biologije i hemije u jedan predmet, pojedini članovi Saveta su izrazili rezervu prema takvoj mogućnosti, postavljajući pitanje ko će realizovati nastavu, a dobili su odgovor da bi taj posao mogla da podele trojica nastavnika.

BLIC

14.03. 2012.|Категорије: Актуелно|

О НАСИЉУ У ШКОЛАМА СЕ ЋУТИ

О насиљу у школама се ћути

Упркос обавези школа да превентивно делују, али и да се додатно ангажују око насилника и њихових жртава, вршњачко насиље и даље веома распрострањено.

Готово да не прође полугодиште, а да се јавност не заинтересује за нови случај вршњачког насиља. Такве информације обично од медија крију и наставници и школа, па их најчешће сазнамо од родитеља.

Према речима Александре Гладанац, мајке једног десетогодишњег дечака из Чачка, њен син се из школе вратио са ишчашењем вратног дела кичме.

Дечак је родитељима објаснио да су му вршњаци, држећи га преко груди, гурали главу према поду. Како објашњава, само један дечак је покушао да му помогне, и заустави насиље.

Сваки насилни чин за дете је озбиљан проблем. Важно је да родитељи свакодневно разговарају са својом децом, не само о успеху у школи, већ и односу са вршњацима и наставницима.

Како објашњава Јелена Зајегановић Јаковљевић из УНИЦЕФ-а, школе су законом обавезне да формирају тимове за заштиту од насиља, програме за превенцију, и да у оквиру тог система заштите организују обавезна дежурства.

„На тај начин би наставници били присутни и за време одмора и онда када долази до сукоба“, додаје Зајегановић Јаковљевић.

Пракса показује да се насиље у школама најчешће дешава пре или после наставе. У протекла три месеца од када постоји СОС телефон за пријаву насиља у школама пристигло је око 700 пријава из свих крајева Србије.

Према речима Велимира Тмушића, начелника Просветне инспекције, највише има физичког насиља, али и вербалног, док је дикриминација мање заступљена.

„Јављају се највише родитељи, али и ученици, као и запослени. А проблем је и насиље између ученика и професора или дирекотра и запослених“, објашњава Тмушић.

Када дође до насиља, родитељи најчешће пребацују одговорност на школу, а школа на родитеље.

Да ли ће надлежни у школи коментарисати вршњачко насиље које им се дешава у дворишту, или ће избегавати медије, није најважније. Много је важније на време приметити шта не ваља, пре него што неко буде озбиљно повређен.

 

14.03. 2012.|Категорије: Актуелно|

ПРИЈАВА НАСИЉА НИЈЕ ТУЖАКАЊЕ

Uspešan projekat: Unicefova „Škola bez nasilja“ dala odlične rezultate

U školama u kojima se realizuje Unicefov program „Škola bez nasilja“ broj incidenata, sukoba i konflikata među decom drastično je smanjen, pokazuju istraživanja. U ovim ustanovama deca se ohrabruju da prijavljuju nasilje.

Press predstavlja neke od škola koje su dobile Unicefov sertifikat i koje se uspešno bore sa nasiljem u školskim klupama.

Svi na istom zadatku

Škola „Rada Miljković“ iz Jagodine je jedan od šampiona u mreži „Škola bez nasilja“. Direktor Boban Marović priznaje da im je Unicefov program pokazao da se problem može uspešno rešiti samo ako su u njega uključeni svi, deca, škola i roditelji.

– Nakon primene programa zaposleni i roditelji drugačije gledaju na nasilje, bilo da je ono među decom ili između odraslih i dece. Razvijeni su mehanizmi i veštine za reakciju na bilo kom nivou i u bilo kojoj situaciji. Posebno su se korisnim pokazali vaspitni planovi za decu koja krše pravila. Kada se nasilje dogodi, odmah počinju razgovori učenika, roditelja i nastavnika. Nekada je potrebno mnogo vremena i truda da se dođe do rešenja. Ne bih voleo da bilo koje dete napusti školu zato što se u njoj ne oseća bezbedno i plaši se svojih vršnjaka. To bi za sve nas kao ljude, a ne samo profesionalce, bio veliki neuspeh. Svako dete treba u školi da se oseća lepo, prijatno i da jedva čeka da u nju dođe – ističe Marović.

Zbog toga su, kaže naš sagovornik, vrata njegove kancelarije uvek otvorena za učenike:

– Kod nas je odlazak kod direktora na razgovor redovna pojava, a ne kazna. Ceo kolektiv ohrabruje decu da prijavljuju svaki vid nasilja i objašnjavaju im da prijavljivanje nasilja nije tužakanje. Za Dušana Kićovića, direktora OŠ „Filip Filipović“, ključ uspeha leži u svakodnevnoj saradnji sa kolegama i stručnim saradnicima.

– Jako bitna komponenta za uspešno rukovođenje i funkcionisanje škole kao celine je i odnos sa roditeljima. Preko Školskog odbora i Saveta u stalnom sam kontaktu sa predstavnicima roditelja, a kroz neposredne razgovore sa njima radim na poboljšanju uslova za rad. Prihvatam njihove konstruktivne sugestije i tako modernizujem i korigujem samu metodologiju nastave. Roditelji su na moj poziv stalni učesnici tribina koje organizujemo – navodi Kićović.

Zajedno smo jači

Press je ponosan što je deo Koalicije protiv nasilja u školama koja je okupila Ministarstvo prosvete i nauke, Sindikat obrazovanja Srbije, Unicef, Fondaciju „Divac“, Društvo direktora škola i Centar za prevenciju suicida Beograda. Ponosimo se i što smo inicirali njeno okupljanje, svesni da je ovo sasvim sigurno najvažnija tema srpskog obrazovanja. Ponosimo se i što su se svi pozvani odazvali u tolikom broju. Ponosimo se što smo tako postali deo istorije…

Vršnjačka zaštita

On kaže da su jačanju vršnjačke komponente posvećeni forumi, zajedničke radionice, izložbe, seminari medijacije, kao i razvoj učeničkog parlamenta na kojima su učestvovali đaci iz pet partnerskih škola:

– Učenici su u radu sa svojim vršnjacima prepoznavali i otkrivali oblike nasilja, radili na vršnjačkoj zaštiti učili kako da se smanji nasilno ponašanje i izgradi međusobno poverenje.

Realizacija programa „Škola bez nasilja“ započeta je školske 2005/06. Program sprovodi Unicef, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom rada, Savetom za prava deteta, Zavodom za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, a od školske 2008/09. godine i sa MUP-om i Ministarstvom omladine i sporta.

Violeta Nedeljković

 

13.03. 2012.|Категорије: Актуелно|
Go to Top